Rukopis pod naslovom Ja, zmajica sastoji se od 10 priča. Moguće da će kroz vrijeme rukopis još rasti. Neke priče u zbirci su povezane, sadržajem i stilom, likovima, no priče su uglavnom raznorodne. Autorica se trudi kroz tekst protkati humor, začaranost ljepotom i pustolovinom, ali i opisati neke realne životne situacije, svakodnevne dječje emocije, njihove želje, strahove. Autorica je očarana dječjom sposobnošću lakoće prelaska iz zbilje u san, čak nepriznavanjem bitne razlike između ta dva svijeta te nastoji pisati na taj način. Na svakom koraku, čak i tu u Zagrebu, mogu se tako zateći i mitska bića, bića iz bajki, a njihova pojavnost ne iznenađuje, dapače, prirodna je. Svjetovi se isprepliću u jedinstvo, a najobičnija šetnja u sebi krije ludu avanturu. Osim fluidnosti i protočnosti svih tih zbilja, inzistira se i na poetičnim opisima, pjesničkom oduševljenju, svojevrsnom baroknošću jezika, imajući u vidu uvjerenje da se kod djece od malih nogu treba njegovati i ljubav prema poeziji i poticati sloboda koju pruža pjesničko promatranje svijeta, kao i ljubav prema jeziku. Također, neke priče ističu kako je i ovdje u gradu itekako moguć susret s prirodom i kako je važno biti s prirodom u bliskom kontaktu.  Autorica diskretno, bez dociranja, uvodi u svoje tekstove i neka promišljanja o životu općenito, životnim vrijednostima.  Neke su pak priče luckaste bez nekih velikih pouka i poruka, imajući na umu legendarnu Alisu u zemlji čudesa koja zadovoljava upravo tu ljusku potrebu, potrebu za igrom, raspojasanom fantazijom bez nužne potrage za istinom i znanjem. U nekim se pak pričama, na lepršav način, autorica nastoji baviti i velikim temama, poput žudnje za beskonačnošću, ali i mirenja s neizbježnošću konačnosti. Većina ovih priča dramatizirana je u radio-emisiji Priče za laku noć pod uredničkom palicom Majde Makovec Joksimović, a dosadašnji rad autorice bio je prepoznat s obzirom na ulazak priča u finala književnih nagrada te uvrštavanjem njene prve zbirke priča za djecu Gvalup i druge priče  u White ravens, ugledan katalog najboljih knjiga za djecu koji objavljuje Međunarodna dječja knjižnica u Munchenu.

„Gdje stanuju srca“ je priča u stihu o vjetru koji luta za svojom polovicom srca sa željom da u toj potrazi upozna sebe i pronađe svoj mir. Znatiželjno tragajući svijetom, razgovara s morskim valovima, snježnim gorama, nebeskim meteorima, šumskim borovima i zaljubljenim princem i princezom koji mu kroz svoje priče otkrivaju važnost prijateljstva, ljubavi, obitelji, sreće i osobnog zadovoljstva i time mu pomažu spoznati da je njegovo srce već veliko i potpuno i da sve te istinske vrijednosti života već nosi u sebi, samo ja na njih zaboravio. To je priča u kojoj nas priroda na svoj nježan način podučava koliko smo svi zapravo bogati jer pravo bogatstvo je u nama i ljepoti života oko nas. Sve što trebamo je nekad zaviriti mirno u sebe i otkriti to sami.