BOK, ROKO

BOK, ROKO!

Roman ovjenčan Nagradom Zvonko

U tom se malom proznom biseru poklopilo nekoliko aktualnih tematskih aspekata koji zaslužuju našu pozornost, a još više pozornost malih čitatelja. Iako će se mnogi sjetiti nekolicine djela ispričanih iz pseće perspektive, ovaj roman baca drukčije svjetlo na našu stvarnost i neke pojave u našem okruženju – prema psima pomagačima i problemima autistične djece i njihovih obitelji u kompetitivnom društvu koje je izgubilo strpljenje i osjetila za ljepotu trenutka.

Ono što je taj roman na natječaju izdvojilo od ostalih nije samo neupitna vrsnost pripovijedanja, niti samo umijeće zaplitanja i vođenja radnje, nego ono što ta priča oslobađa između redaka – poziv da pogledamo iza sebe, na one koji ne mogu držati korak s nama, da pogledamo dolje gdje su naši četveronožni pratitelji koji nas ne prestaju nagrađivati odanošću čak i kad to ne zaslužujemo – riječju, oslobađa se empatija i ljubav prema životu bez obzira na osobine i obličje koje nam je dano rođenjem. 

Roman je napisan u svrhu senzibilizacije djece prema osobama s invaliditetom te kako bi se širila svijest o problematici s kojom se susreću obitelji i djeca iz spektra s autizmom. Likovi su plod mašte, ali utjelovljenje više stvarnih osoba.