REZULTATI 5. NATJEČAJA ZA KNJIŽEVNU NAGRADU «ZVONKO»

Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade – Klub prvih pisaca zaključilo je peti natječaj Zvonko, potragu za najboljim neobjavljenim romanom iz ladica naših književnika koji se obraćaju najmlađima. Na natječaj, nazvan prema našem pokojnom članu i nagrađivanom piscu Zvonku Todorovskom, i ove je godine pristiglo više desetaka neobjavljenih rukopisa poznatih i nepoznatih autora koji pišu za djecu i mlade.
Žiri u sastavu Silvija Šesto, predsjednica Društva i urednica tiskanih izdanja, Magdalena Mrčela, prošlogodišnja dobitnica Zvonka za roman ”Kako je Flegmarin postao kapetan”, i Snježana Babić Višnjić, potpredsjednica Društva i urednica tiskanih izdanja, jednoglasno je odlučio da je ovogodišnja laureatkinja Branka Klisović sa svojim romanom ”Dnevnik jednog balavca”. Taj je naslov razveselio članove žirija ne samo svojom uvjerljivošću, stilskom dorađenošću i duhovitim situacijama u kojima se možemo prepoznati, nego i stoga što smo ponovno našli odličan rukopis nepoznate autorice koji ćemo sa zadovoljstvom dodati u izlog naših tiskanih naslova. Priča je to o jednom trinaestogodišnjaku ispričana u prvom licu jezikom koji će protagonistovi vršnjaci instantno prepoznati kao njima razumljiv na svim razinama – i na planu izražavanja i na planu fabulativne dinamike koja se tim jezikom postiže.

Autorica je uspjela od početne ideje – prisilno pisanje dnevnika – do kraja događaja koje pratimo, što se podudara s jednom školskom godinom, održati neposrednost i nepretencioznost te se suzdržati od dociranja u situacijama kad je odraslom promatraču teško odoljeti da ne prosuđuje.

Ako se ikoji roditelj ili netko drugi pitao što se događa u umu jednog tinejdžera, ova bi mu knjiga mogla dati zapanjujući i zabavan odgovor na to pitanje. Ne samo da ćete moći zaviriti u život jednog naraštaja, današnjih mladih, nego ćete na kraju morati priznati da brige koje ih tište, doduše, imaju drukčiju kulturološku kulisu, načičkanu mnogim tehnološkim novotarijama, ali u dubinama svi još i danas dijele iste strahove kao i mnoge generacije prije – hoće li nam simpatija biti uzvraćena i kako zadovoljiti odrasle koji nikad nisu, a tako je i danas, razumjeli svoju djecu jer su prebrzo zaboravili što ih je mučilo kad im je bilo trinaest.