Rođen sam u Požegi 1951. To je bitno jer sam tu završio osmogodišnju školu i gimnaziju, ali do kraja djetinjstva, dakle, do prekjučer, odatle crpio inspiraciju za sve što sam kasnije pisao. Od novina, prvi novinski tekst napisao sam s petnaest godina kad je Požega poplavljena pa su čokolade iz Zvečeva plivale i po Savi, pa do knjiga kad sam se umorio od novinarstva. Šipak umorio. Ukinuli su Vjesnik njegovi osnivači skoro pa na 72-godišnjicu. A što je novinar u ukinutim novinama? Umirovljenik!

Diplomirao sam na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a 1988. godine tu sam i magistrirao. Skoro sam i doktorirao pravo, ali su me u tome spriječile dvije profesionalne svađe s dva mentora, prvim i drugim.

Prvo radno mjesto, od 1978. godine bilo je u Vjesniku, a tezgario sam u Novom listu, Glasu Slavonije, revijama Vjesnikove kuće, povremeno u Danasu, priloge su mi objavljivali Delo, NIN, Slobodna Makedonija, Oslobođenje. Kao urednik-mentor pet godina radim u Novom listu. Bio sam suradnik Nacionala. Nakon te suradnje ‘onaj’ Nacional je ukinut. Poslije me nisu nigdje htjeli primiti bojeći se loše karizme koju sam stekao, ja dođem, malo radim, nitko ne plati, a poslije izdanje ukinu.

Rekoh, na žalost, u Vjesniku u kojem sam počeo i završavam karijeru, jer novine su propale i likvidirane 2012. godine. Otada sam počeo pisati pripovijetke, priče, romane za djecu i odrasle.

 

 

 

BIBLIOGRAFIJA

 

„LJETOVANJE S ČOVJEKOM KOJI NIJE MOJ TATA“, dječji roman, ALFA, studeni 2013.

„SUDAC“, pravosudni triler, EPH MEDIA, siječanj 2014.

„POLITEO, PORAZI I SLAVA“, romansirana biografija, HENA COM. 2014.

TUŽITELJ, Alfa, Zagreb, svibanj 2017.

 

Tatjana Kadoić Grmuša, rođena 1965. godine u Zagrebu, pisac je književnosti za djecu i mlade.

Po zanimanju ekonomistica, cijeli život bavi se pisanjem poezije i proze. Tijekom djetinjstva koje je provela u Zagrebu, mašta o svemiru i nebeskim prostranstvima. Prvi put u svojoj 16. godini prelazi Atlantski ocean brodom i upoznaje zastrašujuću i čarobnu prazninu u kojoj nalazi inspiraciju za svoj amaterski rad.

Emocionalni aspekt i involviranost u tokove društva prikazala je svojim aktivnim građanskim sudjelovanjem u političkoj sceni 90-tih. Nakon toga radi komercijalne poslove, ne zaboravljajući svoju veliku ljubav prema sanjarenju i pisanju.

Svoju izdavačku kuću, Biblioteku MEDUS, pokreće 2002. godine u vrlo alternativnom okružju i formi. Postaje prva književna producentica u Hrvatskoj koja se bavi publiciranjem audio knjiga. Sa svojom nakladničkom kućom Medus biro d.o.o. – Biblioteka MEDUS – sudjeluje na sajmovima knjiga (Interliber, Bologna), na Festivalu bajki u Ogulinu, Međunarodnoj konferenciji o mobingu, surađuje s Hrvatskom udrugom za disleksiju, Udrugom slijepih Zagreb, velikim brojem škola, knjižnica i vrtića gdje, pod sloganom “Čitajmo slušajući”, organizira aktivne slušaonice.

Od osnutka najglasnije biblioteke u Hrvatskoj surađuje s g. Dubravkom Sidorom, spikerom Hrvatskog radija, i njegovom kazališnom družinom ‘Svarog’ koji su surađivali u izradi mnogih audio projekata.

U jesen 2006. godine za “Večernji list” priređuje desetak Grimmovih bajki u audio formatu koje se pakiraju uz slikovnice.

Prvu poslovnu knjigu poznatog domaćeg autora dr. Saše Petra “Tamna strana upravljanja ljudima” izdaje 2007. godine.

Nakon nekoliko zahtjevnih godina i izdavanja preko 40 knjiga, domaćih i stranih autora, 2008. godine izdaje prvu audio knjigu svoje poezije.

Iste godine, moru i pustolovini u čast, seli na Pelješac gdje živi i radi 5 godina.

Godine 2009. izdaje u audio formatu alegorijsku priču “Ziba – plava zvjezdica” – o Svemiru i zvijezdama, čija se promocija, susretljivošću g. Ante Radonića odvila u Planetariju Tehničkog muzeja grada Zagreba.

U proljeće 2010. godine dobrano nadahnuta “južnom” prirodom i ljudima pokreće ciklus “Poezija putuje” i tiska razglednice s vlastitim pjesmama i motivima Pelješca.

U jesen iste godine izlaze “Ziba i Raf” i “Ziba i Andromeda”, audio nastavci trilogije o Mliječnoj stazi.

Godine 2012. u tiskanom formatu izlazi joj rukohvat pjesama “Pozdrav”.

Po odabiru Vesne Mimice i u koreografiji Sanje Hrgetić u Centru mladih Ribnjak održana je 2013. godine plesna radionica na temu “Zibe – plave zvjezdice”.

Od 2013. godine živi i radi u Zagrebu, a piše rukom u tekicu ma gdje da je život i posao nose.

Piše i noću, zagledana u daljinu: kopnenu, vodenu, svemirsku 🙂

 

Nikola Šimić Tonin, Busovljak a rođen, 8. I, 1962. Crkvice – Zenica, BiH. Pjesnik, pripovjedač, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu, pisac udžbenika, eseist, književni, likovni i dramski kritičar. Objavio MH Knin: Rukama zaustaviti vjetar (pjesme) 2000. Nebeska drva (priče) 2000. Kraljevna u kapi rose (pjesme za djecu) 2002. Selice i stanarice (slikovnica) 2002. Bilo je to jednom sve zbog kiše (pjesme) 2004. Kralj Zvonimir (poema) 2004. Host (likovna monografija) 2006. Posudionica snova (pjesme) 2009. MH Lastovo; Ustani kada kažeš Vukovar (poema) 2010., Privlačica Vinkovci, MH Zadar; U vatrama rata u vatrama krvi (domoljubna poezija) 2011. HKD Napredak Knin; Svratište riječi (pjesme) 2011. HKD Napredak Zadar; Svratište riječi, (pjesme) www.digitalneknjige.com; Azilanti (roman) Edicije Božičević, Zagreb 2012. Agonija jedne iluzije, Dramski ogled o životu, radu i hrvatstvu Ive Andrića, Znanstvena knjižnica Zadar, Zadar 2013. Engleski okvir za ahmićku sliku (roman) HKD Rijeka, Biblioteka Književno pero, Rijeka 2013. Lik našeg druga (monodrama) Tkanica Zagreb, Zagreb 2014. Die Asylanten (German Edition), eBook, Aus dem Kroatischen Sandra Marelja-Muić, roman, Kindle und Amazon Whispernet, Amazon.com, USA, november 2014; Kraljeva zlatna krletka / Thagaresko sumnakuno kafezo, Prva klasićna hrvatska dvojezična slikovnica na hrvatskome i na romskome, za djecu i mladež, HKD, Biblioteka književno pero, Ilustrirao Boris Žuža, na romski preveo Veljko Kajtazi, Uredila i lektorirala Žaklina Glibo, Rijeka 2015.; Bez naslova, Izabrane kolumne Gorana Bujića, HKD, Ogranak Zadar, Biblioteka književno pero, Zadar 2015.; Nikola Šimić Tonin: Der englische Rahmen für das Bild aus Ahmići, Aus dem Kroatischen übersetzt: Sandra Marelja-Muić; Don Vojvoda, povijesni roman, Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar, Biblioteka Književno pero, Rijeka – Zadar 2016.

2002. godine dobitnik nagrade Grada Knina – Grb Grada Knina. Prva nagrada za tekst: Zašto je tužan Petar Pan – Mali splitski festival, Split 2006. Pobjednik Malog Knin-festa s pjesmom Mi mornari, Knin 2oo7. 2009. druga nagrada, Međunarodni nat. poezija za djecu Magda Simin RS. 2010., Prva nagrada za poeziju Matičinih pjesničkih susreti u Velikoj Gorici. Druga nagrada za poetski uradak, Dani sjećanja na žrtvu Vukovara, Vukovar 2011. Egleski okvir za ahmićku sliku, roman godine, HKD, Biblioteke Književno pero, Rijeka 2013. Druga nagrada Matsuo Basho Award for 2013., Associazione Italiana Haiku (AIH), Međunarodna nagrada za haiku, Cordenons (PN) Italy, 2013. – Prva nagrada za najbolji epigram: Ruski rulet, XIV međunarodnog konkursa humora i satire povodom prvog aprila – Dana šale i zbilje na temu: Američki poker – Ruski rulet – ?!;. Mrkonjić Grad 2015. – Nagrada za aforizam, Međunarodnog konkursa/natječaja časopisa Avlija, Rožaje, Crna Gora 2015. Nagrada za umjetničku fotografiju, Otok i more, Međunarodna izložba fotografije, Island and sea, Internacional exhibition of photography, Kukljica 2015., Hrvatska / Croatia, Diploma za tradicijsku ulicu, Honorable Mention for old street, Umjetnička fotografija u boji iz ciklusa: U prolazu. Stijeg slobode, Pjesnička manifestacija domoljubne pjesme, Knin – Pakoštane 2015., posebna nagrada za doprinos domoljubnoj poeziji i organizaciji pjesničke manifestacije. Dječja knjiga godine, Kraljeva zlatna krletka, HKD, Biblioteka Književno pero, Rijeka 2015.

                        Dragovoljac Domovinskoga rata, živi i stvara u selu Plavno – Knin i primorskome mjestu Drage – Pakoštane HR.

 

 

Šimo Ešić je rođen 6. 2. 1954. godine u Brezama kod Tuzle (BiH). Završio je studij jezika i književnosti 1976. godine, a radio kao novinar Radio Tuzle i RTV Sarajevo, zatim kao urednik u izdavčkoj kući „Univerzal“. Ešić je sav svoj život posvetio djeci i radu s djecom – svojim književnim djelom, a i kulturnim angažmanom u oblasti promoviranja dječje literature i umjetničkog stvaralaštva za djecu, godinama doprinosi afirmaciji i razvoju dječje književnosti u BiH i u regiji i njenom boljem društvenom tretmanu, i u svojoj zemlji, i u okruženju.

Zastupljen je u kompletima Dječja književnost naroda i narodnosti BiH u 20 knjiga i Hrvatska književnost za djecu i mladež u 25 knjiga, te u lektiri za 3, 4. i 5. razred devetogodišnje osnovne škole u BiH. Zastupljen je i u brojnim izborima i antologijama u BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji, te u antologiji Egzil i u prestižnom leksikonu Ko je ko u Njemačkoj. Knjige su mu prevedene na njemački, švedski, makedonski, slovenski, bugarski, engleski i albanski jezik, a pojedinačne pjesme i priče prevedene su mu na talijanski, ruski, bugarski, mađarski, albanski, slovenski, slovački, švedski, romski, turski i poljski jezik.

Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja, među kojima: prvi je dobitnik prestižne nagrade Nasiha Kapidžić–Hadžić za pjesnički opus, Banja Luka (2009), glavna književna nagrada Festivala humora za decu Zlatno Gašino pero za književni opus i stvaralački doprinos vedrini djetinjstva, Lazarevac (2009), Vijenac stare masline za doprinos razvoju dječje književnosti, Bar (2006), nagrada Udruženja izdavača i knjižara BiH – Najbolji urednik (2007), nagrada za kulturni angažman u dijaspori, Povelja Kulina bana, Manheim (2007), nagrada Fondacije za kinematografiju BiH za scenario za crtani film Bijeli svijet, šareni svijet, Sarajevo (2007), nagrada Udruženja izdavača i knjižara BiH za životno djelo u književnosti za djecu, Sarajevo (2009), nagrada Mali princ za stvaralački doprinos razvoju dječije književnosti u BiH, Tuzla (2009), a prvi je dobitnik nagrade Jadranskih književnih susreta „Crikveničko sunce“ u Crikvenici (2012). Godine 2008. bio je nominiran i za nagradu Astrid Lindgren, najveću književnu nagradu za dječju literaturu u svijetu, a 2009. godine je dobio Evropsku nagradu za poeziju La Bohemina koju dodjeljuje Internacionalni klub iz Hamburga. Dobio je i najviše društveno priznanje rodnog grada – Tuzlansku plaketu (2011). Osnivač je nevladine organizacije Društvo prijatelja knjige „Mali princ“ i međunarodne književne manifestacije „Vezeni most“. Član je Društva književnika BiH od 1974. godine, Udruženja pisaca Njemačke od 1998, Društva hrvatskih književnika od 2011. i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade od 2015. godine. Živi kao slobodni umjetnik u Njemačkoj i u Tuzli.

 

 

Objavljena književna djela:

 

• Zdravica na kraju djetinjstva, 1969.
• Vezena torbica, 1973, 1997, 1999, 2004, 2006, 2007, 2008, 2011, 2014. i 2015.
• Rudarev kućerak, 1979, 1983, 1984, 1986, 1988, 1989, 1990, 1995. i 2011. (nagrada za najbolju dječju knjigu u BiH)
• Pola igra, pola zbilja, 1980. i
• Buntovno selo na dlanu, 1981.
• Garavo sunce, 1983.
• Šuma, 1985.
• Šta li mrda iza brda, 1985, 1988. i 2004.
• Putovanka, 1986, 1987, 1988, 1988. (ćirilično izdanje)
• Bijeli svijet, šareni svijet, 1997. i 1999.
• Prvarica, 1999.
• Zrnce sreće, 2007, 2012. i 2013.
• Vrelo ljepote – Antologija bosanskohercegovačke poezije za djecu, 2008, 2010, 2012, 2014. i crnogorsko izdanje, Podgorica, 2015.
• Mislilice i štoštaljke, 2008. i 2013.
• Djeca rastu, 2009. (dva izdanja)
• Kako se crta sunce, 2009. i 2011. (dva izdanja) (nagrada za životno djelo u literaturi za djecu u BiH)
• Prva ljubav treći put, 2010. (ćirilično izdanje – nagrada “Zlatno Gašino pero”) i 2011. (dva izdanja), te 2013. (tri izdanja)
• Izmislionica u selu Pričevac, 2012. (dva izdanja) (Nagrada Društva pisaca BiH za knjigu godine)
• Dan kad mi je rođen prijatelj, 2016.
•  

  Olovka pustolovka, 2017, 2018. i 2019. (Nagrada Udruženja izdavača i knjižara BiH Najbolja knjiga za djecu sarajevskog sajma knjiga)

   

• Sličice iz Bad Wildungena, 2017.

   

• Ispod cirkuske šatre, 2018. i 2019.

   

• Tako smo rasli, 2018. i 2019.

   

• Bila gospođa Klara, 2020. (Nagrada „Mala vila“ za izvrsnost u dječijoj književnosti)

   

• Filip u oprmarima, 2021.

   

• Pustolovine Žirka Nemirka, 2023. (Nagrada „Dječiji osmijeh“ za najbolji neobjavljeni rukopis)

 

Radio-igre:

• Zeleni šeširić, 1974. (nagrada Radio Zagreba)
• Amela, 1980. (otkupna nagrada Radio Sarajeva)

 

Pozorišni komadi:

• Tajna sehare, 1986, 1993, 1994, 1997.
• Igra do igre, 1987.
• Oživjele stvari, 1990.

 

Nagrade i priznanja:

• Plaketa časopisa Radost, Zagreb, 1970.
• Nagrada Radio Zagreba za radio igru Zeleni šeširić, 1973.
• Nagrada za poeziju, Mladi maj, Zaječar, 1973.
• Nagrada za kratku priču Televizija Zagreb, 1974.
• Nagrada za najbolju pjesmu na festivalu u Zaboku, 1976.
• Nagrada za poeziju na festivalu u Vrbasu, 1977.
• Zlatna plaketa Majski cvijet, 1979.
• Nagrada za Rudarev kućerak, najbolju dječju knjigu u BiH, 1979.
• Nagrada za kratku priču Vesele sveske, 1980, 1981. i 1982.
• Spomen plaketa grada Tuzle, 1980.
• Plaketa Vesele sveske, 1982.
• Pobjednička pjesma festivala “Mali šlager” Sarajevo, 1983.
• Statua Zlatno slavejče, Skoplje,1985.
• Nagrada za najbolju reportažu na jugoslavenskom festivalu radija, 1986.
• Vijenac stare masline za doprinos razvoju dječje književnosti, Bar, 2006.
• Nagrada za najbolji tekst na dječjem festivalu u Brčkom, 2006.
• Nagrada Udrženja izdavača i knjižara BiH – Najbolji urednik, 2007.
• Nagrada Fondacije za kinematografiju za scenario za animirani film “Bijeli svijet, šareni svijet”, Sarajevo, 2007.
• Nagrada za kulturni angažman u dijaspori, Povelja Kulina bana, Manheim, 2007.
• Nominacija za nagradu Astrid Lindgren, Stockholm, 2008, 2020. i 2021. (najveća nagrada za dječju književnost u svijetu)
• Nagrada “Nasiha Kapidžić-Hadžić”, Banja Luka, 2009. (nagrada za sveukupno stvaralaštvo za djecu)
• Nagrada “Zlatno Gašino pero”, Lazarevac, za stvaralački doprinos vedrini djetinjstva, 2011.
• Nagrada Udruženja izdavača i knjižara za životno djelo u književnosti, (za knjigu “Kako se crta sunce”), Sarajevo, 2011.
• Nagrada Udruženja izdavača i knjižara za najbolje dizajniranu knjigu “Kako se crta sunce”, Sarajevo, 2011.
• Nagrada Zlatna tuzlanska plaketa, (najveće društveno priznanje grada Tuzle), Tuzla, 2011.
• Nagrada “Katarina Kosača” za preduzetništvo u kulturi, Mostar, 2011.
• Nagrada “Crikveničko sunce”, Crikvenica, 2012.
• Nagrada Udruženja pisaca za djecu Crne Gore za izuzetan doprinos razvoju dječje književnosti, Podgorica, 2019.
• Nagrada “Krešimir Šego”, za sveukupno stvaralaštvo za djecu, Mostar, 2019.
• Nagrada “Šukrija Pandžo” za kratku priču, Sarajevo, 2019.
• Nagrada “Lukijan Mušicki”, za izuzetan doprinos i razvoj književnosti za decu, Beograd, 2021.
• Nagrada HKD “Goran Bujić” za književnika – novinara izvan Hrvatske, Zadar, 2021.
• Nagrada “Srebrno Planjaxovo pero” za neobjavljenu priču “Gostelja”, 2021.
• Nagrada “Mala vila” za izvrsnost u dječijoj književnosti (za knjigu “Bila gospođa Klara”), 2021.
• Nagrada “Dječiji osmijeh” za najbolju knjigu u BiH – za neobjavljen rukopis knjige “Pustolovine Žirka Nemirka”, 2022.

 

Udžbenici i priručnici:

• Lijepe riječi, Radna sveska za lektiru za 1. i 2. razred osnovne škole, sa I. Džibrić, 2003, 2004. i 2005.

• Mali svijet, Čitanka za 3. razred osnovne škole, sa Z. Hasićem, 2003, 2004, 2005. i 2006.
• Potraga za blagom – Čitanka za 2. razred devetogidsnje osnovne škole, sa J. Iličić, S. Mitrović i I. Pejić, 2005, 2006. i 2007.
• Čarolija malog svijeta – Čitanka za 4. razred devetogodišnje osnovne škole, sa J. Iličić i Z. Hasićem, 2007, 2008. i 2009.
• Čarobna šuma – Čitanka za 2. razred devetogodišnje osnovne škole, sa J. Iličić i A. Salković, 2011.

 

Zajednička izdanja:

• Enci menci na kamenci, sa I. V. Rorić, 1970.
• Razglednice grada, sa S. Jankovićem, 1974.
• Drugari, sa I. V. Rorić, T. Bjelkić, M. Odalović i D. Radulović, 1982.
• Čik dopuni, čik pogodi, sa I. V. Rorić, 1986.
• Dodir zavičaja, sa I. V. Rorić i A. Musić, 1986, 1987.
• Pričaonica, sa I. V. Rorić, 1987.
• Hoću da se igram, sa V. Kerošević, 1997, 1998, 1999, 2000. i 2015.

 

e-mail:             verlagesic@t-online.de

web: www.bosanska-rijec.com

facebook: Bosanska rijec i Mali princ