Mila Željeznak

Rođena sam četvrtog dana mjeseca ožujka, davne 1954. godine, u međimurskom selu Draškovec, Toga se baš ne sjećam dobro, ali srećom rođena sam kod kuće, u staroj kući, pokrivenoj slamnatim krovom. To sam vidjela na fotografiji iz toga vremena. Sticajem okolnosti nisu me cijepili, pa možda i tome mogu zahvaliti,što mi je ostao dar komunikascije s zamišljenim svjetovima, tako da sam kao dijete viđala vilenjake. Ili je to rezultat okolnosti da su mi rano došle u ruke Andersenove bajke, i ti mi se svjetovi nisu činili nipošto neobični. Vjerovali ili ne, kolone čudesnih bića pojavljivale bi se preda mnom čim bih pomislila na njih,

U Osnovnu školu polazila sam u Draškovcu, a kasnije u Čakovcu, kad su roditelji tamo kupili kuću, Pisala sam pjesme, objavljivala u dječjim časopisima, dok nisam krenula u srednju školu u Varaždin, Potom sam se upisala na Visoku tehničku školu u Mariboru i završila studij. Voljela sam matematiku, štoviše, i sad me veseli kombinirati brojeve. Oduvijek sam znala da se u njima krije nešto nepoznato, osobito kad me privukla astrologija i značenja dalekih tijela na noćnom nebu, koje zovemo planetama, počela su mi otkrivati svoje tajne.

Čitav radni vijek provela sam na poslovima projektiranja elektro-postrojenja, dok je pisanje ljubav koja me ispunjava radošću. Kao plodove te ljubavi dosad sam objavila dvije zbirke pjesama: “Šah s prijateljima” i “Sezona lova”, kao i zbirku priča za djecu “Sretne priče”.

Na Hrvatskom radiju izvođeno je više mojih dramskih radova, priča i pjesama za djecu i odrasle.

Knjiga “Sretne priče” uvrštena je na popis neobvezne lektire za drugi razred Osnovne škole.

Sudjelovala sam na književnim natječajima i dobila nekoliko nagrada za pjesme i kratke priče, a radovi su mi uvršteni u više zbornika.

Uvijek se rado odazivam na druženje s djecom u knjižnicama i Osnovnim školama. Neko sam vrijeme vodila igraonicu za bolesnu djecu u bolnici u Čakovcu, odakle također nosim lijepa iskustva.