Pavlek Danijela
Oduvijek sanjam da ću biti pisac. Dok moji snovi to ne zasluže, ja sam tekstodisac. Netko tko se sa stihovima u glavi budi i tko se igri riječi unutar korica knjiga neprestano divi i čudi. Netko tko čita i piše i kad ne treba i kad mora, kome je to omiljena vrsta odmora. Netko od igranja s riječima živi na neki svoj način i svom životu tako daje začin.
Rođena sam u Zagrebu (1980.) gdje živim i sada u sretnom domu s mužem i dvije djevojčice, na obroncima nešto dalje od gradskih zgrada. Diplomirala sam smjer Turizam na Ekonomskom fakultetu jer oduvijek teško odolijevam putovanjima po svijetu. Moj lijek za dušu nakon pisanja sve su vrste putovanja.
Prvo sam nekoliko godina u turizmu radila, a zatim samu sebe prelaskom u marketinšku branšu iznenadila. Više od deset godina u korporativnim sam odjelima marketinga napredovala i učila, koliko stvarno volim pisati zaključila. Jer svi zadaci koji su uključivali pismene kreacije, za mene su bilo vrelo inspiracije. No korporativni svijet ima svoj ritam i svoja pravila i u njegovoj strogoj strukturi, negdje sam po putu na ono što najviše volim zaboravila.
Kako bih ponovo vratila sebe sebi, nedavno sam odlučila popustiti potrebi da pokušam krenuti samostalno dalje jer snove ne treba pustiti da se udalje. Zato danas pišem blogove, personalizirane slikovnice i razne tekstove za web stranice i pomažem u organizaciji radionica i konferencija koje inspiriraju žensko poduzetništvo i pomiču granice.
A o pisanju učim više nego prije i to o pisanju za djecu jer u tome pronalazim čarolije. Pišem neumorno stihopriče i rime, jer uz svoje dvije djevojčice ponovo odrastam i želim im pomoći lakše se nositi s time.
- 2020. Nagrada „Kitica“ Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade za zbirku pjesama namijenjenu djeci i mladima „Knjiga recepata za pilotiranje kroz djetinjstvo“
