Nazansky Boris
Boris Nazansky, rođen u Rijeci 16. srpnja 1953. godine. Diplomirani je inženjer kemije, zagonetač, novinar i pisac. Djetinjstvo je proveo u Varaždinu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1977). Bio je asistent u Centru za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu i Rovinju (1977-80) gdje se bavio ekološkim istraživanjima objavljujući (sa suradnicima) nekoliko stručnih članaka u domaćim i stranim časopisima (npr. Klorirani ugljikovodici u moru, Pomorski zbornik, Rijeka, 16/1978. i dr.).
Od 1968. godine bavi se enigmatikom. Objavio je više od deset tisuća raznovrsnih zagonetaka u brojnim zagonetačkim i drugim listovima na hrvatskom, srpskom i slovenskom jeziku. Jedan je od osnivača Varaædinskoga zagonetačkoga kluba VAZAK (1971) kojemu je bio prvi predsjednik, a poslije tajnik. Od 1981. profesionalno se bavi novinarstvom, prvo kao suradnik, a potom kao urednik deska i urednik enigmatskoga časopisa Vjesnikov kviz. Danas je jedan od članova uprave poduzeća za izdavačku i tiskarsku djelatnost, trgovinu i usluge Zrenik u Zagrebu i glavni urednik tjedne zagonetačke revije Kvizorame. Godine 1976. dobio je zagonetačku Goranovu nagradu za stihovnu zagonetku Enigmatskog udruženja Čvor iz Bjelovara. Počasnu godišnju enigmatsku nagradu Boris Janković revije Vjesnikov kviz dobio je 1978. godine, a 1994. pripala mu je nagrada Nikola Faller za zagonetačku inovaciju. Hobiji su mu enigmatika, film, znanstvena fantastika (u sf-časopisu Sirius objavljivao prijevode sf-tekstova i priča sa slovenskog jezika), te skupljanje stripova i anegdota.
Haiku piše od sedamdesetih godina, a objavljuje od 1993. u raznim specijaliziranim i drugim časopisima: Apokalipsa (Ljubljana, Slovenija), Azami (Osaka, Japan), Borba (Beograd, Srbija), Cvet šljive (Valjevo, Srbija), Frogpond International (SAD), Glas koncila (Zagreb), Green Apples (Tolmin, Slovenija), Haiku (Bukurešt, Rumunjska), Haiku (Zagreb), Haiku Headlines (Los Angeles, SAD), Haiku informator (Novi Sad, Jugoslavija), Haiku novine (Niš, Srbija), Haiku stvarnost/Haiku Reality (e-časopis, Srbija), Hermitage (Constanta, Rumunjska), Književno pero (Rijeka), Kô (Japan), Letni časi (Ljubljana, Slovenija), Locutio (Maribor, Slovenija; mrežne stranice), Marulić (Zagreb), Moonset (La Pine, SAD), Mravka (Makedonija), Otok Ivanić (Ivanić-Grad), Panonski ljetopis (Pinkovac-Güttenbach, Austrija), Poets International (Bangalore, Indija), Primorska srečanja (Kromberk/Nova Gorica, Slovenija), Prijatelj (Tolmin, Slovenija), Radost (Zagreb), Rival (Rijeka), Shamrock (Dublin, Irska), Simply Haiku (mrežni časopis; SAD, Srbija), Školjka (Podgorica, Crna Gora), Večernji list (Zagreb), Vrabac (Samobor), Whirligig (Den Bosch, Nizozemska), Woodpecker (Leeuwarden, Nizozemska), World Haiku (Tokio, Japan), Yellow Moon (Ballarat, Australija) i dr. Haikui su mu prevođeni na bugarski, engleski, finski, francuski, japanski, poljski, rumunjski, ruski, slovenski, talijanski i turski jezik. Uvršten je u antologije haikua u Hrvatskoj, Italiji, Rumunjskoj, SAD i Srbiji. Godine 2007. dobio je prijelaznu počasnu nagradu Ludbreški stup haiku-pjesnika (kao peti dobitnik, nakon Vladimira Devidéa, Zvonka Petrovića, Željka Funde i Zdenka Oreča), koja mu je dodijeljena na 11. haiku-susretima u Ludbregu. Urednik je ludbreških Haiku zbornika i Haiku calendara/rokovnika te član uredništava časopisa Haiku (Zagreb), Letni časi (Ljubljana) i Iris (Ivanić-Grad). Piše poeziju i kratke priče te prevodi sa slovenskog i engleskog jezika.
Opširnijim biobibliografskim podacima uvršten je u Leksikon zagonetača Jugoslavije (Bjelovar, 1978), Vjesnikov leksikon (Zagreb, 1990), regionalnu antologiju haikua Hvatanje sjenke vjetra/Catturare l’ombra del vento/Grasping the Shadow of Wind (Rijeka 1999). Živi u Zagrebu.
