Andrijana Grgičević

Rođena 1977. u Makarskoj. Filozofski fakultet završila u Zadru, smjer kroatistika. Radi raznorazne poslove, redom izvan struke, koji joj uglavnom donose divna prijateljstva i čudnovate inspiracije. Piše, piskara, izmišlja i zamišlja od sedme godine.

Kratka priča “Artičotok” objavljena je u online zbirci priča “Otok s pričom”.

Dramski tekst “Stonoga Goga” dobio je treću nagradu “Mali Marulić” 2016. godine., te sljedeće godine uprizoren u krasnu predstavu, u izvedbi Gradskog kazališta lutaka Split i Teatra Poco Loco.

Drugi dramski tekst, “Tečaj filozofije za Blesivjetra i Naopakoka”, koji obrađuje temu ruganja, na opće oduševljenje svojih protagonista osvaja prvu nagradu Tena, koju utemeljuju HDKDM i Lutkarsko proljeće. Igrokaz je objavljen 2018. g.

Slikovnica „Potraga za pravom čokoladom“ objavljena je krajem 2019. g. u izdanju Luxora iz Solina, a nadahnuta je čokolatjerom i pankerom šjor Marinkom Biškićem, vlasnikom najbolje tvornice čokolade u Europi. Ilustratorica joj je talentirana Maja Biondić.

Također, dramski tekst „Uštimamac“ osvaja treću nagradu natječaja „Mali Marulić“ 2020. g. Tekst, osim osnovne radnje, jezično priziva Mediteran kakav je nekad bio, stavljajući jednom liku u usta jezični iskaz Miljenka Smoje, Jakše Fiamenga i stihove velikog Olivera.

Dječji roman „Srcohvat“ (moje najdraže i najosobnije djelo, kaže) objavljen je u izdanju HDKDM na proljeće 2020. Srcohvat je čudesno i fantastično mjesto, pustolovni roman koji oslikava obitelj u kojoj je jedno od troje djece autistični dječak, no koja je zapravo jedna posve sretna obitelj, točno takva kakva jest.

Slikovnica „Što sam sve naučio do škole (i to sâm)“ objavljena je u svibnju 2020. g u izdanju IBIS grafike. Ilustratorica joj je divna Vanda Čižmek.

Autorica je priče „Klupa za skupa“, koju objavljuje u video izdanju, a snimljena je u suradnji s njezinom ponosnom prvašicom. Svrha joj je pomoći u malim razgovorima s djecom o tome što je to autizam, kroz bajku i čudesnost, u kojoj ljubav i prijateljstvo uvijek nađu put.

https://www.youtube.com/watch?v=SF9E2wYgTnk

Živi sa suprugom i dvoje djece paralelno u Jelsi i u Splitu. U slobodno vrijeme oblijeću je rečenice pa ih ispisuje po hladnjaku i ormarima, a u radno vrijeme je nezaposlena.

Rođena je 1963. godine u Zagrebu. Kao mala voljela je listati i gledati slikovnice. Druge je knjige zavoljela malo kasnije. Zato sad radi među knjigama u jednoj zagrebačkoj knjižnici. Čita, piše i brine o tom da sva djeca, a i odrasli, ako to već nisu, zavole čitanje.

Životni put Ivana Otta

Novinar i književnik, Ivan Ott je rođen u Zagrebu 1934. godine. Njegov život je sličan brodu koji se probijao morem kroz burna povijesna vremena. Rođen je u siromašnoj radničkoj obitelji. U ranoj mladosti, s godinom i pol starosti roditelji su ga otisnuli u bijeli svijet. Naime, Ivana su usvojili ‘teta Slavka i stric Franc’, profesionalni vojnik kraljevine Jugoslavije, časnik po činu. Prvo živi u Karlovcu, a zatim se seli u Ljubljanu. U svibnju 1945. obitelj je evakuirana u Austriju u logorište Viktring kod Celovca. Slijedi Križni put i smještaj u koncentracijski logor Teharje kraj Celja. Nakon svirepog ubojstva Slavke i Franceka, jedanaestogodišnji Ivan biva prebačen iz logora Teharje u logore za djecu u Celju, ‘Petriček’ i ‘Štigarjeva vila’, takozvani odgojni Domovi za djecu državnih neprijatelja. Godine 1946. slučajno ga pronalazi tjelesni otac Stjepan i vraća u Zagreb, u krug obitelji.

Prva četiri razreda Osnovne škole završio je u Ljubljani, prvi razred Gimnazije u Celju, a nastavio u Zagrebu. Diplomirao je u Zagrebu na srednjoj Tehničkoj školi, elektrotehniku. Ivan Ott je živi svjedok poratnih komunističkih zločina. Nakon Viktringa i križnog puta Bleiburga, logora smrti Teharja kraj Celja, popravnih domova za djecu državnih neprijatelja, i nakon školovanja emigrira u Njemačku 1961. godine i nastanjuje su u Stuttgartu. Počinje raditi u svjetski poznatim tvornicama, AEG-u i SIEMENS-u, u elektronskim računskim centrima. Tek 1971. uključuje su u športsko-društveni život ‘gastarbeitera’ s područja Jugoslavije. Osniva nekoliko športskih klubova (nogometni, stolni tenis, šah) i organizira nekoliko športskih europskih prvenstava, postaje član (predsjednik i dopredsjednik) brojnih športskih i kulturnih društava te član njemačkog športskog suda (Verbandsgericht WFV) u pokrajini Württemberg.

Član je Hrvatske kulturne zajednice Stuttgart, dvanaest godina za redom vodi i organizira hrvatske glazbeno-literarne večeri u njemačkoj radio postaji SWR (SDR) Stuttgart. Godine 1971. počinje pisati za Športske novosti Zagreb. To je početak njegova novinarskog rada u Hrvatskoj. Slijedi suradnja sa drugim glasilima Vjesnikove izdavačke kuće, VUS, Vjesnik, Večernji list, Arena, Vikend, Uradi sam. Radi i za druge novine na području bivše Jugoslavije i Njemačke: Delavec-Ljubljana, Oslobođenje-Sarajevo, Rilindija-Priština, YU Novosti-Beograd, Dijasporski list-Freiburg, Živa Zajednica-Frankfurt, Hrvatsko Slovo-Zagreb, CROtime-Stuttgart, katolički elektronski glasnik VERITAS-Dubrovnik i još neke druge. Godine 1979. radio SWR Stuttgart poziva ga da se oproba kao radio reporter u ARD programu, WDR Köln za jugoslavensku redakciju. Godinu dana kasnije počinje raditi i za DW, Köln, Radio Freies Berlin, RFB i potom i za HRT, Radio Zagreb.

Godine 1991. se prvi put okušao na literarnom području. U svom literarnom prvijencu, povijesno-autobiografskom romanu „Ukradeno djetinjstvo“ opisuje tragediju hrvatskog naroda. Roman je 1999. godine postigao senzacionalan uspjeh. Prvo izdanje je tiskano na slovenskom jeziku 1991. U Sloveniji je po romanu snimljen cjelovečernji dokumentarni film „Otroci sa Petrička“ koji je višeput nagrađivan, a na festivalu slovenskog filma u Portorožu je 2007. proglašen najboljim slovenskim filmom u svim kategorijama. Knjiga postaje bestseler u Sloveniji, 2009. godine. Roman je predstavljen i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a na slovenskom jeziku promoviran je u 25 gradova iz 4 države: Hrvatskoj, Njemačkoj, Sloveniji i USA. Godine 2012. roman tiska na njemačkom jeziku „Geraubte Kindheit“, Gerhardt Hess Verlag. Njemačko izdanje ovog romana predstavljeno je u njemačkoj televizijskoj i radio postaji SWR Stuttgatt 23.10.2012. godine. Ivan Ott je objavio i mnogo kratkih priča. Dobitnik je nekoliko nagrada za kratku priču. Prisutan je u brojnim njemačkim i hrvatskim antologijama. Ott je član njemačkog književnog društva IGdA – Interessengemeinschaft deutschprachiger Autoren e.V. i Udruge hdkdm kluba prvih pisaca za djecu i mladež u Zagrebu. Slovenska Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih zločina je 2011. godine priznala Ivanu Ottu status žrtve i političkog zatvorenika od svibnja 1945. godine pa sve do njegove punoljetnosti.

Djela
Objavio je više publicističkih uradaka na hrvatskom, slovenskom, njemačkom i francuskom jeziku. Piše kratke književne oglede, priče za djecu, romane i druge publikacije. Njegovi radovi uvršteni su u brojne njemačke i hrvatske književne antologije.
Ukradeno djetinjstvo
Među tim uradcima ističe se njegovo poznato djelo, povijesno-autobiografski roman Ukradeno djetinjstvo: Bleiburg – tragedija koja ne prestaje boljeti. Roman je objavljen na slovenskom, hrvatskom i njemačkom jeziku u više izdanja i pobudio je zanimanje čitateljstva u mnogim državama. Kratki sadržaji i recenzije napisani su na engleskom, španjolskom, talijanskom pa čak na kineskom jeziku. Ott je za roman dobio brojna priznanja. Prema romanu je slovenski redatelj Miran Zupanič snimio dokumentarni film Djeca s Petričekovog brda (Otroci s Petrička) koji je 2007. godine na filmskom festivalu u Portorožu nagrađen prvom nagradom.
Korijen nasilja na Balkanu
Korijen nasilja na Balkanu (Wurzel der Gewalt auf dem Balkan, 2001.) politički je esej objavljen 2001. godine u Njemačkoj Mačje priče
Mačje priče (Katzengeschichten, 2004.) zbirka su priča za djecu.
Novi i stari doživljaji don Šime
Novi i stari doživljaji don Šime (Erlebnise des Don Simeon, 2005.) zbirka je od dvanaest šaljivih priča koje su prethodno bile objavljivane u različitim časopisima. Povezuje ih zajednički glavni lik – seoski župnik don Šime, njegovi župljani i primorska župa. Autor kroz prikaz sela i likova dočarava primorski mentalitet malog dalmatinskog mjesta.
Djeca žrtve rata i poraća optužuju
Autor u knjizi Djeca žrtve rata i poraća optužuju! (2010.) govori o djeci koja su bila žrtve Drugoga svjetskog rata i o stradanju djece u Jugoslaviji od 1942. do 1948. godine. Knjiga je posvećena ubijenoj djeci, ali i onoj koja su preživjela i nastavila živjeti s traumatskim ožiljcima i nakon rata. Opisuje stradanja djece hrvatske, slovenske, srpske, židovske i njemačke narodnosti. Opisuje manipulacije nad djecom i ženama koji su bili svjesno izloženi gladi, transportima od logo¬ra do logora, od grada do grada, a djeca su u tim logorima umirala i nestajala bez traga. Isto tako, opisuje i sudbinu oko 6 tisuća djece koju je jugoslavenska komunistička vlast nakon rata poslala u Sovjetski Savez na školovanje i nikada se nisu vratila, a koja su također bila žrtve ideologije.
Tamne sjene prošlosti
Tamne sjene prošlosti (2013.) autobiografska je zbirka od petnaest kratkih priča. Glavni likovi su djeca koja pričaju o zločinima koje su preživjela i koja pate za svojim nestalim roditeljima, braći i sestrama. Knjigu je ilustrirao akademski slikar Anton Cetin.
Svjedoci vremena
Svjedoci vremena (2013.) zbirka je novinarskih intervjua koje je Ott vodio s poznatim političarima, sportašima i umjetnicima raznih nacionalnosti.
Životinje naši prijatelji
U zbirci priča za djecu Životinje naši prijatelji (2014.) autor poručuje kako ljubav nije potrošna i rezervirana samo za pripadnike iste rase, vjere, uvjerenja, nego je treba iskazivati prema svima kojima je potrebna, kako ljudima oko nas, tako i životinjama. Knjigu je bogato ilustrirala akvarelima likovna umjetnica Ankica Ege.
Gastarbajterske priče
Gastarbajterske priče (2014.) zbirka su priča o životu hrvatskih radnika u Njemačkoj šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Knjigu je ilustrirao Drago Trumbetaš, koji je, kao i Ott, dugo godina proveo na radu u Njemačkoj.
Suharci Zagrebu
Suharci (2015.) su zbirka od deset kratkih priča koje opisuju događaje u siromašnoj zagrebačkoj prigradskoj četvrti nakon Drugog svjetskog rata. Junaci priča su dječaci koje neprestano prati neimaština i glad, i moraju se snalaziti kroz igru i nestašluke. Knjiga je dragocjen dokument svoga vremena. Ilustrirala ju je Ankica Ege.
Ulična olimpijada u Zagrebu
Ulična olimpijada u Zagrebu (2018.) roman je za djecu i mladež. U njemu je na duhovit način opisano, kako su dvije ulične dječje klike odlučile, da svoje sporove umjesto šakama, riješe športskim natjecanjima na gradskim ulicama
Nagrade i priznanja
2002. Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, za pruženu humanitarnu pomoć Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, posebice za zasluge oko zbrinjavanja djece, ratnih žrtava, i u izgradnji Caritasova dječjeg doma u Brezovici kraj Zagreba.
Ott je dobitnik i brojnih književnih, športskih i novinarskih odličja i nagrada. Njemački i hrvatski Caritas također su mu dodijelili priznanja.
Citati
„U svakom je čovjeku ukorijenjeno dobro i zlo. Odgoj, uljudbeni svjetonazor i vjera pomažu nam da nadvladamo i potisnemo u nama unjedrene negativnosti. Tko se odrekne vjere i prihvati neku od zločinačkih ideologija: nacizam, fašizam, komunizam i sl., izgubio je moralne kočnice koje sputavaju neljudskost. Čovjek postaje čovjeku vuk, a riznica ljudske povijesti više nije leglo mudrosti već izvor zla.”

Vanjske poveznice
• Ivan Ott, Ne kradi, Osvit 1-4/2012.
• Ivan Ott, Marija i predsjednik, Webstilus zbornik 2013.
• Ivan Ott, Božić na glavnom kolodvoru u Stuttgartu, Webstilus zbornik 2014.
• Ivan Ott, Tiho odlaze svjedoci Bleiburga i Križnog puta, CroExpress, 23/2012. (str. 12-13)
• Miran Zupanič, Otroci s Petrička, dokumentarni film (95 minuta), rtvslo.si

Branka Klisović, rođena je 1984. godine u najljepšem mjesecu svibnju i najdražem joj gradu Zagrebu. Od malih se nogu igrala učiteljice i tako se odlučila za to zvanje. Učiteljski fakultet s pojačanim predmetom Hrvatski jezik završila je 2009. godine, nakon čega je radila u mnogim zagrebačkim i prigradskim školama kao učiteljica razredne nastave i učiteljica produženog boravka. Oduvijek je voljela izmišljati priče i najdraži satovi Hrvatskoga jezika bili su joj upravo oni pisanja zadaćnica. Glumila je u svim školskim predstavama, a danas za isto priprema i vodi svoje učenike u OŠ Stenjevec. 2015. godine počela je pisati personalizirane slikovnice i tiskati ih, no ne i izdavati. Oduvijek je u njoj tinjala želja da nekome negdje izmami barem jedan osmijeh svojim književnim djelom. Tako se odlučila prijaviti na natječaj Zvonko 2018. godine sa knjigom Dnevnik jednog balavca i s njome je osvojila navedenu nagradu. Slikovnice U visine, Hrabra Dora, Sva Hedina lica, Za tri mala anđela, razni igrokazi i pjesme za djecu dosad su zabavljali samo školsku i vlastitu djecu, a nada se da će uskoro zabavljati i djecu cijeloga svijeta.

Igor Demeter

Rođen sam1966. godine u Karlovcu.

Pisati sam počeo još u osnovnoj školi. Otkad znam za sebe obožavao sam čitati, norma mi je u osnovnoj i srednjoj školi bila tri knjige tjedno i zadržao sam je sve negdje do fakulteta.

Devedesetih godina prošlog stoljeća radio sam honorarno kao novinar u „Večernjem listu“, „Novom listu“, „Karlovačkom listu“ i „Karlovačkom tjedniku“,  u kojima sam objavio više od  stotinu članaka.

Oduvijek sam želio napisati knjigu u kojoj se radnja odvija u mojem rodnom gradu, zaista mislim da se o Karlovcu ima što reći (a i napisati).

Želja mi se ostvarila 2001. godine kada mi je u izdanju karlovačke Gradske knjižnice, a uz preporuku glavne urednice „Modre laste“ Željke Horvat -Vukelje, objavljena knjiga  „Tajna starog grada Dubovca“, koja je i danas omiljeno štivo u karlovačkim osnovnim školama.

2002. godine objavljena mi je knjiga „Otmica na karlovačkoj promenadi“, 2003. godine zbirka priča „Pero istine“ i slikovnica „Hrabri Don“.

Uslijedila je 2007. godine knjiga „Potjera kroz Karlovac“, te 2011. godine slikovnica „Hrabri Don i zločesti klaun“. Sve moje knjige i slikovnice pisane su za djecu, slikovnice naravno za one najmlađe.

U časopisu „Modra lasta“ objavio sam priče „Božićna bajka“ i „Zagonetka nestalih olovaka“, te igrokaz „Stidljivko i štreberica“.

U sklopu natječaja za najbolju kratku priču Večernjeg lista objavljena mi je 2001. godine  priča „U maškarama“.

Od 2005.-2017. godine bio sam član uredništva časopisa „Svjetlo“ Matice hrvatske Karlovac, gdje sam redovito promovirao stvaralaštvo mladih Karlovčana  i objavljivao uratke osnovnoškolaca iz čitave županije, od Karlovca  pa sve do Ozlja  i Cetingrada.

Redoviti sam gost u karlovačkim osnovnim školama i vrtićima, gdje nastojim knjigu i ljepote čitanja približiti  mladima, koje to danas nažalost sve manje zanima.