Dvostruki prored

“Teško je čitati između redaka kad je jednostruki prored!”, učestala je uzrečica djeda glavne junakinje, pa glavna junakinja pričajući svoju priču koristi “Dvostruki prored”, to jest dvije usporedne priče, između kojih ostaje dovoljno prostora de se može “čitati između redaka”, odnosno, čitateljica ili čitatelj, imaju dovoljno prostora percipirati “prešućeno u tekstu”, a ponegdje je ono što je prešućeno, za daljnji tijek radnje, životne puteve junaka, značajnije od izgovorenog, te ponegdje ostavlja dublje tragove od izgovorenog.

“Dvostruki prored” roman je iz svakodnevice učenika osmog razreda osnovne škole, s elementima ljubavi i potrage za vlastitim identitetom, “mjestom pod suncem”, u osjetljivim godinama kada se donose velike odluke za ostatak života (treba se odlučiti kojim putem krenuti), a ne snalazi se još ni u trenutnoj životnoj situaciji, prekretnici života, u kojoj se iz osnovne prelazi u gimnazijske dane.

U jednoj priči pratimo nutrinu glavne junakinje, punu pomiješanih emocija, koje zapisuje u dnevniku, a u drugoj vanjski svijet koji okružuje glavnu junakinju, pun dijaloga, brze radnje i ponegdje satiričnog zbivanja pomiješanog s gorčinom života, te se često te dvije radnje isprepliću i utječu jedna na drugu, ostavljajući dovoljno prostora za “čitanje između redaka”.