Farma kukuriku,

Lana Bitenc

Ovdje se pak animalistički pogled na svijet personificira, iako je on u krajnjoj instanci predočen kao iskustvo koje se crpi iz neposrednog života. No, ezopovski jezik Lane Bitenc je u svakom slučaju neomodernistički. On je, dakle, više moderna sinteza disparatnih slojeva: basne, pripovijetke (s obzirom na povećan broj likova) i crtanog filma. Pred nama se otkriva jedan vrlo živopisan domaći zoološki vrt ili hrvatska životinjska farma s akterima kao što su: pas, pijevac, svinja, patak, kokoš, mišica, mačak, farmerka glista, ptica, pilić, zec, pijevac i tako dalje. Svi oni u međusobnim životnim korelacijama izvode sportske aktivnosti (vratolomije) u svrhu vlastita opstanka. Stoga ove proze i nose naslove kao što su : karate, nogomet, padobranstvo i skijanje.

 

Zdrava životna filozofija (s obzirom na životne suprotnosti) prožeta je i bogatim sadržajem i dramskom dinamikom te je u tom smislu to simpatično izokrenut svijet s humornim sekvencama – gdje se kokoši depiliraju, svinje gledaju televiziju, pas koristi dalekozor, zec se zaklinje u internet i svira klavir, a patak je nogometni sudac.

Mlada književnica, kazališna redateljica, dramaturginja, prevoditeljica i pripovjedačica, Lana Bitenc, posvema je sa svojim novim rukopisom (igrokazima za djecu) pod naslovom «FARMA KUKURIKU», neobično (po neobičnom pripovjedačkom rakursu: basnovito-alegorijskom i asocijativnom) i upečatljivo djelo koje zaslužuje svaku pozornost. Riječ je o posve «novom» izmaštanom svijetu koji tek u svojim transponiranim značenjima koindicira sa zbiljom i stvarnošću, kako je uobičajeno poimaju novodobni, mladi, urbani realisti.